U narednim danima ću vam objasniti kako se koristi Facebook. Kao vrhunski stručnjak u korišćenju i vođenju Facebook naloga, uz moje savete će vaš profil delovati neodoljivo privlačno.
Da krenemo od samog početka…
Videvši u kom smeru se kreću dešavanja na domaćoj online sceni, rešio sam da preuzmem primat i da postanem glavni za Facebook. To podrazumeva da bi u budućnosti, ukoliko ste početnik,
bilo poželjno da posetita moj sajt, na kojem će vam sve biti detaljno objašnjeno. Ukoliko ste već duže vremena korisnik Facebook-a, takođe vam predlažem da posetite ovaj sajt,
gde će vam biti otkrivene vrhunske tajne korišćenja globalne socijalne mreže, zvane Facebook.
Prvi, i osnovni korak je da nikome ne priznate da uopšte želite da imate svoj profil na Facebook-u. U svakodnevnim kontaktima, na poslu, u društvu, u okruženju najbližih,
uporno tvrdite da je to totalno gubljenje vremena, bespotrebno otkrivanje privatnosti, da u svakom slučaju više želite da šetate pored reke, nego da blejite u monitor vašeg računara.
Ukoliko ste ispunili ovaj prvi uslov, vreme je da pređemo na sledeći nivo. Pošto ste okruženi sa svih strana nerazumljivim jezikom, u kojem vaš-a koleginica ili kolega lajkuju statuse,
okopavaju kukuruze po farmama ili šeruju njen ili njegov link, strpljenje vas sve više izdaje.
Ukoliko još, u celoj toj priči, čujete nju ili njega, od čije-g pogleda vam se javljaju leptirići u stomaku, donosite odluku, koju ni sami sebi ne priznajete.
Rešili ste da sami vidite o čemu svi oko vas pričaju, i da konačno vidite te slike sa plaže, o kojima su sa oduševljenjem svi pričali, diveći se preplanulom telu vaše tajne simpatije.
Dolazimo do ključnog trenutka, koji će vam u sledećem nastavku podrobno objasniti vaš Facebook-guru, na stranama svoga sajta.
Ukoliko redovno budete dolazili na moj sajt, dobićete vrhunske savete, uz čije korišćenje će vam se otvoriti novi vidici i možda neki novi susreti, kako na poslovnom,
tako i na privatno-emotivnom planu.
Nastavak sledi…
Preuzeto sa sajta www.poslednjiskaut.com
Prva vožnja, i odmah shvatam da će mi ući u krv, pa ću postati ovisnik…
Spremam se, auto mi je odavno sprema i namirisan.Nisam još svestan ni gde idem ni kako ću da se snađem, ali, ni ne mislim previše o tome, Samo da krenem…Sveže septembarsko veče, puštam laganu muziku, i posle svih procedura prijave na vezu, dobijam svoj prvi poziv…Palim cigaretu i krećem…Treperim.
Na adresi me čeka gospođa. Vrlo pristojnog izgleda,seda pozadi, govori adresu, i ja lagano krećem. Nudi mi bombonu…Mislim u sebi: Mani se ženo i bombone i svega, zar ne vidiš da ne znam gde je levo. Ali, kao da mi nije suđeno da bude normalna vožnja, nego da odmah vidim ono što ću posle toga mnogo puta videti i doživeti…
„Znaš, majstore, već 10 godina živim sama u velikom stanu“ progovori iz čista mira. „Muž mi je umro, i ja sam ostala sama.Izdajem lokale, i uživam.“ Dok mi ona priča šta radi i gde izlazi, ja se trudim da ne zalutam, ulicama koje poznajem kao svoj dzep. „Znači, ipak ima istina u svim onim pričama koje sam slušao od momaka koji su vrteli đevrek u taxiju“, pomislih u sekundi, izbegavči za milimetar da udarim u auto koji izlazi sa parkinga. Otegla mi se vožnja u beskonačnost, nikada da stignem do adrese na koju bi stranka-gospođa trebala da izađe…Ako nešto ne izmisli, pomislih u sebi. „Majstore, da li hoćeš da mi ostaviš svoj broj telefona, ja se često vozim taxijem, a vidim da si ti sasvim fin mladić, pa…?“ Stižem, i jedva čekam da izađe iz auta, da zapalim u prvi lokal da popijem kafu, ali nije kraj…“Majstore, ajde idemo na neko piće, ako imaš vremena“
Gledam je u retrovizor, ona se smeši…“ Gospođo, hvala na pozivu, ali nemam vremena“
Razočarana, daje mi dobar bakšiš, uz molbu da joj ostavim broj telefona. Dajem joj broj telefona od svog kuma…Gledam je kako lagano odlazi…Ne mogu da izdržim, moram da je pozovem i nešto joj kažem: „Izvinite, gospođo! “ Ona se veselo okreće… „ Predomislio si se? pita me kroz osmeh. „ Nee, gospođo, samo sam hteo da vam kažem, da ja nisam MAJSTOR!!!“
Preuzeto sa sajta www.poslednjiskaut.com
|
Juče je London Times objavio ovu čitulju:
- Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio sa nama mnoge godine.Niko ne zna tačno koliko je bio star s obzirom da je njegova krštenica davno zagubljena u birokratskoj crvenoj traci.
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija:
- Znati kad se skloniti sa kiše,
- Zašto ko rano rani dve sreće grabi,
- Život nije uvek fer,
- Možda sam ja kriv.
Zdrav Razum je živeo po jednostavnim ekonomskim pravilima:
- Ne troši više nego što zarađuješ i oprobanim strategijama :
- Odrasli, ne deca, vode stvari.
Njegovo zdravlje je počelo naglo da propada kada su uvedene dobro zamišljene ali preopterećujuće regulative. Izveštaji o:
- 6-togodišnjem dečaku optuženom za sexualno uznemiravanje zato što je poljubio devojčicu ,
- Tinejdžerima suspendovanim u školi jer su koristili Mouthwash posle ručka i
- Učitelju koji je otpušten jer je kaznio nevaspitanog učenika su samo pogoršali njegovo stanje.
Zdrav Razum je izgubio tlo pod nogama kad su roditelji napali nastavnike jer rade posao koji su oni propustili da urade u disciplinovanju njihove nevaspitane dece.
Propao je još više kad su škole morale da dobiju roditeljski pristanak da bi deci dali losion za sunčanje ili aspirin, ali nisu smeli da obaveste roditelje ako je učenica trudna i želi da abortira. Zdrav razum je izgubio želju za životom od kako je crkva postala biznis a kriminalci počeli da dobijaju bolji tretman od svojih žrtava.
Zdrav Razum je prebijen otkad niste mogli da se branite od provalnika u sopstvenom stanu i provalnik je mogao da vas tuži za napad. Zdrav Razum se konačno odrekao želje za životom kad je jedna žena propustila da shvati da je kafa koja se puši vruća, prosula je u krilo i odmah dobila ogromnu nadoknadu.
![]() Zdrav Razum će biti ispraćen od njegovih roditelja Istine i Poverenja, od njegove supruge Diskrecije, od njegove kćeri Odgovornosti i njegovog sina Logike. Iza njega ostaju njegova četiri polubrata:
- Znam svoja prava,
- Hoću odmah,
- Neko drugi je kriv i
- Ja sam žrtva.
Pogrebu nije prisustvovalo mnogo njih jer je vrlo malo njih shvatilo da je otišao.
Ako ga se ti još sećaš, prosledi ovu vest, ako ne, pridruži se većini i ne radi ništa.
|
Badnji dan i Božić, slave se 24, i 25. decembra po starom tj. 6. i 7. januara po novom kalendaru.To je praznik cele porodice i ona je tokom prazničnih dana obično na okupu. Za ovaj praznik vezani su lepi božićni običaji i ovi praznici se kod Srba najsvečanije proslavljaju.
“Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja sveta. Ta činjenica da je to praznik rađanja novog života, praznik dece i detinjstva, praznik roditeljstva očinstva i materinstva, ukrasio je kod Srba ovaj praznik najlepšim verskim običajima i obredima. Svi ti običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj: Umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
Sve je to izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: “Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dečica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!
Božični običaji i praznovanje počinju badnjim danom tako što domaćin rano ujutru odlazi da iseče badnjak – najčešče hrastovo drvce. Na badnji dan se posti a uveče se pali badnjak. Takođe na ovaj dan se ništa ne iznosi iz kuće, obeduje se na slami, jedu se posna jela. Tu je još paljenje badnjaka i unošenje slame i prostiranje slame po podu, uz kvocanje i pijukanje, pa badnjedanska večera na podu, simbolika sveća, oraha, meda, vina, svenoćnog bdenja u iščekivanju Božića.
Na prvi Božićni dan unosi se nenačeta vode i dočekivuje položajnik. Odlazi se u crkvu na službu i pričest, i nakon posta na ovaj dan se jede i prvi mrsni doručak. I za ovaj su vezani razni božični običaji koji se donekle razlikuju po regionima. “Prvi dan božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti Bogorodici.
U pravoslavnom svetu običaji se razlikuju od zemlje do a svaki narod je uneo sopstvenu tradiciju u proslavljanje praznika. Tako je u Rusiji običaj da se porodice okupljaju za stolom na Badnje veče a zatim sledi specijalna večera bez mesa. Zanilmljivo je da pravoslavci u Siriji i Egiptu božič proslavljaju slično kao i Rusi, jer su upravo ruski sveštenici doneli pravoslavlje na Bliski istok i u Afriku.
U Grčkoj, koja je prešla na novi kalendar deca na badnje veče idu od kuće do kuće i pevaju božićne pesme, a zauzvrat budu počašćeni slatkišima ili novcem. Sličan običaj postoji i kod nas.
U Bugarskoj se za badnje veče pripržema posebna večera od 12 jela bez mesa koja simbolišu 12 meseci u godini. Nakon večere svi članovi porodice ustaju u isto vreme.
U Ukrajini je najvažniji deo proslave večera na Badnje veče koju zovu Sveta večera. Prisutan je običaj unošenja snopa pšenice u domaćinstva koji je sličan našem običaju donošenja slame. Ovaj običaj se u Ukrjajini naziva diduh (dedin duh) i simbolizuje pretke i želju da godina dobro rodi.
U Rumuniji je uobičajeno žrtvovanje praseta (pečenca) ali se prase žrtvuje na dan svetog Ignatija (20. decembar, Rumuni su prešli na novi kalendar) a biće posluženo tek na božićnoj trpezi. Posebnost rumunske božićne trpeze čini “kozonaći” – kolač sa grožđicama i lješnicima. Takođe je prisutan običaj da deca za badnje veče idu od kuće do kuće i pevaju božićne pesme.
U Makedoniji, običaji su slični našim ali dečije pevanje božićnih pesama od vrata do vrata, koje nazivaju kolede pada 5. januara. Dan kasnije, na badnje veče sledi unošenje na kućno ognjište donosi božićnog drva – “badnik”. Drvo se pre toga iseče na tri dijela (što predstavlja Sveto trojstvo), a sva tri dijela u kuću unese otac.
U Gruziji na Badnje veče se čeka da sat otkuca 12 puta, a zatim počinje večera uz tradicionalno gruzijsko vino.
Jedan od najuzbudljivijih gradova na litici u svetu je drevni grad Inka Maču Pikču, ali ne samo zbog spektakularnog pogleda koji se pruža iz njega ili bajkovitog zelenila i svežeg vazduha nego i zbog mnogih istorijskih činjenica i misterija, poput zagonetke zbog čega je ovaj grad naprasno napušten. Ukoliko ne odete tamo da probate kakav bi bio život “na ivici”, dovoljno je da se sa strane divite istrajnosti ove svetkovine.
Ovaj i dalje misteriozni grad nalazi se u Peruu, a njegovu izgradnju započele su Inke 1430, u jeku svog carstva na 80 kilometara severozapadno od svoga glavnog grada Kuskoa. Oko sto godina kasnije, grad je misteoriozno napušten, a ni istoričarima ni arheolozima mnogo detalja ni danas nije poznato.
Neke od terija su da su konkvistadori koji su dolazili iz Evrope doneli male boginje, a neki tvrde sifilis, bolest koja je zbrisala stanovnike kraljevske tvrđave u Andima. Neki pak smatraju da je grad Inka bio napušten i pre dolaska Španaca, a neke od poslednjih teorija o carstvu Inka su da grad u stvarnosti nikada nije zaista napušten. Prema poslednjoj teoriji na kojoj je radio američki istoričar Hiram Bingam, koji je ovaj grad otkrio 1911. uz podršku Univerziteta Jejl, deveti vladar Inka Pačakuti u starosti se nastanio u Maču Pikču.
KAKO STIĆI
|
On se u stari grad povukao sa svojim rođacima, prijateljima i poslugom, i naredio izgradnju ceremonijalnih mesta i smeštaja za sve stanovnike. Ne zna se tačno kada su oni napustili Maču Pikču, ali se smatra da su neki od članova porodice ostali da žive tamo. Po toj teoriji, grad nikada nije bio napušten ili zaboravljen, kao što se to dugo mislilo. Danas je Maču Pikču pod zaštitom Uneska i privlači sve više posetilaca, i više od milion godišnje. U julu 2007. proglašen je jednim od novih sedam svetskih čuda.
Grad leži u strmom planinskom sedlu 460 metara iznad reke, što ga čini zgodnim mestom za poljoprivredu. Moćna vojska Inka nakon osvajanja teritorije sagradila je kanale za navodnjavanje u vidu terasa i sisteme popločanih puteva, a zatim su građevinci sagradili tvrđave, hramove i monumentalne zgrade. Sam grad ima oko 140 objekata, a kako im je polazilo za rukom da od kamena naprave svašta, mnogi od tih objekata i dalje su u dobrom stanju i nakon brojnih zemljotresa.
Da biste se popeli do grada koji smelo stoji u strmom planinskom sedlu Anda, treba vam tri do četiri dana, a postoji i razlog zašto stazu Inka smatraju veoma opasnom – pored guste šume i dramatičnih litica, klizavo kamenje je staza samo za najsmelije.
Ako se zaputite ka skrivenom gradu, morate prepešačiti dolinu punu istorijskih spomenika, Valle Sagrado (Svetu dolinu), koja se proteže na više od sto kilometara, od mesta Pisak do vrha planine. Njom protiče Vilkanota – Sveta reka koja je za Inke predstavljala zemaljsku sliku Nebeske reke, Mlečnog puta. Sledeći ovu uzbudljivu stazu naići ćete na brojne spomenike i obredna mesta, na kojima su se molili verski hodočasnici pohodeći svetilište Inka – Maču Pikčuu. Grad je okružen rekom sa tri strane, poslednji deo staze Inka je veoma strma i klizava litica, na kojoj su se nekada nalazili vojnici koji su branili grad, a kada se popnete do samog vrha, u grad u koji može da stane oko 1.000 stanovnika primetićete da je opkoljen oblacima.
Maču Pikču nije vidljiv iz doline reke Vilkanota, a na jedinoj pristupačnoj strani opkoljen je kamenin zidom, te nije ni čudo što se za njega saznalo tek 1911. Smatra se da je Sveti grad sagrađen po uzoru na sliku sveta, polaritetima. Na jeziku Inka kečua dva termina opisuju taj polaritet: Urin pača (Niži svet) i Anan Pača (Viši svet), i dok je kraljevstvo Pačamame kraljevstvo Majke Zemlje, Virakoča je kraljevstvo Neba, Sunca, Meseca i svih zvezda.
Simboli koje su Inke često poredstavljali su kondor – vezan za viši svet i Sunce, i jaguar – vezan za niži svet, zemlju. Ova dva simbola spaja simbol stepenica, koji su označavali prelaz iz jednog sveta u drugi.
Dejvid Bekam i njegova rođena sestra Džoana putem svojih profila na društvenim mrežama nedavno su objavili fotografije sa porodičnih slavlja, na kojima se vidi kako zgodni fudbaler ima malo šta zajedničko sa ostatkom porodice.
Kako veći deo godine provode u Americi Dejvid i Viktorija Bekam retko se susreću sa ostalim članovima porodice slavnog fudbalera.
Međutim, poznati par se u Englesku vratio kako bi proslavio Božić, a sinoć su bili i na proslavi 30-og rođendana njegove najmlađe sestre Džoane.
Ona će zapravo napuniti tridesetu tek sledećeg februara ali je htela slavlje jer je Dejvid došao u Englesku.
Fotografijama sa ove porodične svečanosti pohvalili su se kako Dejvid na svom Fejsbuku, tako i Džoana na svom Tviter profilu, a ono što je većini upalo u oči je da Dejvid i njegova sestra ni malo ne liče.
Poznati fudbaler nema puno sličnosti ni sa starijom sestrom Lin, jedino što svo troje imaju plavu kosu.
Magazin za muškarce “Maksim” sastavio je listu lepotica iz sveta filma koje su obeležile 2011. godinu, a na prvo mesto stavili su Emu Votson, koja igra lik Hermione Grejndžer u filmova o Hariju Poteru.
- U proteklih deset godina smo imali prilike da gledamo Emu kako raste. Bila je mlada, oprezna i prepametna veštica, a sada je mlada, prepametna i seksi veštica – stoji u objašnjenju uredništva.
Na drugom mestu lepotica našla se Ešli Grin, jedna od zvezdi filma “Sumrak”, dok je treće pripalo naslednici Rouzi Hantington Vajtli, koja je nasledila Megan Foks u filmu “Transformersi”.
Četvrto i peto mesto liste zauzimaju Olivija Vajd (Tron: Legacy) i Mila Kunis (Crni labud).
Marija Vujić (41), profesor informatike u Požarevačkoj gimnaziji posle uspešne operacije u Italiji tumora karličnih kostiju i ugradnje živih kostiju donora iz banke kostiju, vraća se na radno mesto. Njena operacija u Bolonji koštala je 15.000 evra a otišla je zahvaljujući pomoći učenika kojima je ona razredni starešina. Oni su animirali profesore, mnoge firme i grad Požarevac i sakupili novac za njeno izlečenje.
- Svima sam neizmerno zahvalna a posebno ortopedu Nikoli Fabriju koji me je operisao i čije sam stope ljubila posle operacije. U bolnici sam provela pet dana i desetak dana ostala u Bolonji a onda sam se u oktobru vratila u Požarevac. Na kontroli u Bolonji bila sam u novembru i tada mi je rečeno da sve ide po planu, da nove kosti lepo srašćavaju i da obnavljanja tumora nema. Štake sam ostavila, sada normalno hodam a nova kontrola očekuje me u martu iduće godine – priča vesela profesorka Marija koja sa nestrpljenjem očekuje susret sa đacima u drugom polugodištu.
Marija je pre neko veče prvi put od odlaska na operaciju posetila Gimnaziju. Susret je bio dirljiv, a nisu izostale i suze radosnice. Danijela Žukovski direktor Gimnazije kaže da je za kolektiv pojavljivanje Marije bilo iznenađenje.
- Svi smo verovali da će ona uspešno da savlada tešku bolest i ponovo se vrati u naš kolektiv. Svi smo zbog toga srećni a naročito učenici njenog odeljenja III/3 koji su do sada promenili nekoliko odeljenskih razrednih starešina, – kaže direktorka Žukovski.
Njen povratak u školu sa nestrpljenjem očekuju učenici III/3 kojima je ona razredni starešinaa a po povratku sa operacije oni su je prvi posetili u njenoj kući.
- Kada sam izašla sa štakama videla sam sve svoje učenike, njih 33, i svako je držao u ruci crveni balon u obliku srca. Doneli su i sokove i veliku tortu, koju su same umesile devojčice, na kojoj je pisalo “Voli vas vaše III/3.” Iako sam imala bolove stisla sam zube i sa njima ostala čitav sat i tu održala jedan razredni čas, – kroz suze priča srećna profesorka.
Učenica Dragana Grujić kaže da su po saznanju o kojoj se bolesti radi bili tužni ali da ih je profesorka bodrila i govorila da će sve biti u redu.
- U njenom odsustvu imali smo dve zamene razrednog starešine ali nas niko nije razumeo kao ona. Ona je sa nama umela da rešava sve probleme, da nam daje pametne savet i usmerava nas, ukratko to je razredna koju bi poželeo svaki učenik, hvali je učenica Dragana.
Operacija i lečenje u Bolonji koštali su više od 15.000 evra. Toliki novac Marija sama nije mogla da obezbedi i zato je svima koji su joj pomogli poslala pisma zahvalnosti sa specifikacijom troškova. Posle toga bilo je i onih firmi koje su ponudile novu pomoć.
- Sada sam na pozitivnoj nuli i mislim da ću od svoje profesorske plate moći normalno da živim. Na kontrole odlazim redovno i uvek se prijatno iznenadim kada vidim kakvu oni pažnju i brigu posvećuju pacijentu. Lekar Nikola Fabri, koji me je operisao, sve pacijente obilazi pre i posle podne a nekada dolazi i u večernjim satima. On mi je dao broj svog telefona i mejl adresu i sa njim sam stalno u kontaktu i obaveštavam ga kako se oporavljam a on mi daje savete. Zahvaljujući tome ja nepuna tri meseca posle operacije hodam i svima sam im neizmerno zahvalna, ističe Marija.
Fotografija pevačice Ejmi Vajnhaus koju je na njenom poslednjem koncertu u Beogradu snimio fotograf Branislav – Brajan Rašić proglašena je za jednu od fotografija godine po izboru britanskog lista „Gardijan”.
Londonski dnevnik na naslovnoj strani posvetio je tom emotivnom portretu pevačice koja je 18. juna održala taj koncert, kako se ispostavilo, pred sam kraj života.
- Jeste to laskavo priznanje. Lepo je kada na kraju godine neko prepozna rad, pogotovo kad se radi o ovako prestižnoj novini – kaže za „Blic” Rašić.
On dodaje da ta fotografija uznemiruje čoveka kada je vidi, a tako su je u „Gardijanu” i okarakterisali.
- Sama činjenica da nje više nema je više nego dovoljna da čovek oseti neku neprijatnost i uglavnom se uz takve vesti objavljuju fotografije gde je Ejmi nasmejana. Mediji poput „Gardijana” koji imaju hrabrosti koriste ovakvu vrstu fotografija. Meni je savršeno jasno da sam uhvatio momenat koji mnogo govori, s druge strane, ja sam bio jedini fotograf na tom koncertu, štitio sam nju kao svog klijenta i ta fotografija nije objavljena posle nastupa. Kada se desilo to što se desilo, pustio sam nekoliko tih jakih slika da bih povezao tu njenu nesrećnu priču sa fotografijama. Neke stvari čovek ne planira u životu, kao onaj čovek što je slikao Lenona kako svom ubici potpisuje ploču. On tada nije znao da je to poslednja fotografija Lenona.
Crveno more postalo je bogatije za još jedno ostrvo nakon vulkanske erupcije koja se dogodila pre nekoliko dana.
Prema novinskim izveštajima ribari su prvi primetili da je došlo do izlivanja lave, a prema svedočenjima nekih od njih lava se podizala i do 30 metara iznad vode.
Nekoliko dana kasnije NASA-in satelit je na mestu erupcije zabeležio sliku površine koja je ličila na sasvim novo ostrvo.
Tačno mesto vulkanske erupcije je zapadno od obale jemena, gde se nalazi takozvana Zubairska grupa ostrvaca. Ovaj region je deo područja gde se razdvajaju velike arpska i afrička tetktonska ploča.
Slavni britanski astrofizičar Stiven Hoking postavio je oglas u kojem traži pomoćnika za održavanje elektronskog sistema govora koji mu omogućuje da komunicira sa svetom i objašnjava svoju viziju univerzuma, prenosi AP.
Godišnja plata je oko 25.000 funti, a poznavanje fizike nije obavezno. Kako piše na službenoj veb stranici 69-godišnjeg Hokinga, traži se informatički obrazovana osoba koja dobro radi pod pritiskom, spremna je da često putuje, sposobna da održava i popravlja elektronske uređaje “bez uputstva ili tehničke podrške” i nema tremu pred velikom publikom.
Hoking već godinama boluje od Amiotrofične lateralne skleroze, bolesti od koje je gotovo potpuno paralizovan.
Nakon što je, posle traheotomije, 1985. godine izgubio glas, sposoban je da govori jedino uz pomoć posebnog kompjutera.
Kompjuter, koji radi na baterije pričvršćene za njegova invalidska kolica, može da se poveže na internet, a univerzalni infracrveni daljinski upravljač omogućuje naučniku da pali i gasi svetlo, gleda televiziju, otvara i zatvara vrata u svojoj kući i kancelariji.
Reč je o veoma komplikovanom sistemu rađenom “po meri”, kako piše u oglasu na kojem se nalazi i fotografija Hokingovih invalidskih kolica sa isprepletanim žicama i elektronskim uređajem uz pitanje “Da li možete da održavate ovo?”.
Obožavaoci Pitera Parkera, odnosno Spajdermena, jedva su dočekali trejelr za najnoviji film o čoveku-pauku. Svetska premijera zakazana je za leto sledeće godine, a u naslovnoj ulozu Tobija Megvajera zamenio je Endrju Garfild.

Iako se dugo spekulisalo da će novi Spajdermen biti crnac, to ipak nije tako!
Glumac Endrju Garfild koji je najpoznatiji po ulozi u filmu “Društvena mreža” igra Spajdermena, a u filmu glume i Martin Šin, Sali Fild, Ema Stoun, Deni Leri, Ris Ifans i mnogi drugi. Svetska premijera zakazana je za 3. jul 2012. godine.
Robi Vilijams je na pitanje za koliko bi novaca pristao spavati s nekim muškarcem odgovorio za dva miliona funti

Pevač kaže da je puno jeftiniji od kolega, koji su rekli da bi to učinili za pet miliona.
- Dva miliona za druge, ali s Bred Pitom bi besplatno. Koliko bi ja još njemu morao da platim? - kroz šalu je pitao Robi.
Pevač kaže kako je doneo neke novogodišnje odluke.
- Odlučio sam biti puno bolji muž i puno bolja osoba. Jednostavno, odlučio sam biti srećan. I planiram dovesti telo u formu, sledeće godine mi iizlazi novi album i moram izgledati najbolje što mogu, kao prava pop zvezda - kaže Robi.

Kao što smo to već i navikli od nje, Maja Morales šokira šta god da radi. Nakon karijere starlete odlučila je da postane pevačica, ali to nikako ne znači da je odlučila da prestane da ističe svoje atribute.
U spotu za svoju prvu pesmu “Zaplakaćeš ti zbog mene” skinula se potpuno gola, ali kako ne bi bilo da samo muški deo publike uživa, ona je skinula i Gorana Čokorila za sve žene.

Video je zbog toga proglašen previše šokantnim i njegovo je prikazivanje zabranjeno na televizijama. Sada se radi cenzurisana verzija spota, piše 24sata.
Spot joj je radio Dejan Milićević, a za stajling su odgovorni stilisti koji su radili na poslednjem albumu Lepe Brene, kao i na njenom nastupu u Areni.

Stoje Bog i Sveti Petar na vratima raja i odredjuju ko moze u raj a ko ide u pakao.Dolazi prva djevojka i pita nju Bog sta je radila.Kaze ona:
“Ja sam bila balerina.Obuku me u uski triko i onda ja malo skakucem”
Kaze Bog:
“Pero,pisi kurva.U pakao.”
Dolazi druga i kaze:
“Ja sam bila trbusna plesacica.Obuku me u suknju i neku majicu tako da mi se vidi stomak i onda vrtim kukovima”
Kaze Bog:
“Pero,pisi kurva.U pakao”
Dolazi treca i kaze:
“Pa ja se obucem u kozu i sa torbicom setam od bandere do bandere.”
Na to ce Bog:
“Pero,pisi elektricar”








Komentari